Vilena Vrbanić obranila je 18. prosinca 2020. doktorsku disertaciju pod naslovom „Instrumenti umjetničke glazbe u hrvatskim muzejima“, koju je izradila na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom red. prof. dr. sc. Vjere Katalinić.

Obrana se održala pred Stručnim povjerenstvom u sastavu:

  • emeritus dr. sc. Stanislav Tuksar (Muzička akademija, Zagreb), predsjednik povjerenstva
  • red prof. dr. sc. Žarka Vujić, (Filozofski fakultet, Zagreb) članica
  • prof. dr. sc. Ivana Tomić Ferić (Umjetnička akademija, Split), članica.

S obzirom na situaciju uzrokovanu pandemijom COVID-19, obrana je većim dijelom bila online te se mogla pratiti preko sustava Microsoft Teams.

U okviru projekta „Glazbeni izvori Dalmacije u kontekstu srednjoeuropske i mediteranske glazbene kulture od 18. do 20. stoljeća“, Vrbanić je istražila glazbene instrumente u 11 dalmatinskih muzeja. To su: Muzej grada Zadra Narodnog muzeja Zadar; Zavičajni muzej Biograd na Moru; Muzej grada Šibenika; Gradski muzej Drniš; Muzej grada Trogira; Muzej grada Kaštela; Muzej grada Splita; Muzej otoka Brača; Muzej Staroga Grada; Gradski muzej Korčula; Kulturno-povijesni muzej Dubrovačkih muzeja. Rezultate tih istraživanja opisala je u trećem dijelu doktorske disertacije (III. DIO: GLAZBENI INSTRUMENTI IZ FUNDUSA MUZEJA U DALMACIJI, str. 362-511; oznaka projekta GIDAL IP2016-06-2061, HRZZ, u bilješci br. 1133).

Sažetak doktorske disertacije

U ovoj se doktorskoj disertaciji iznose rezultati višegodišnjih (terenskih od rujna 2016. do veljače 2019.) istraživanja instrumenata umjetničke glazbe u hrvatskim muzejima. Obrađeno je 50 hrvatskih muzeja u kojima se čuvaju. Rad je podijeljen u četiri glavna dijela, koji prate četiri geografske cjeline: središnju i sjeverozapadnu Hrvatsku; Slavoniju, Baranju i Srijem; Dalmaciju; Liku, Kvarner i Istru. Osnovna je teza rada da se instrumente, sa stajališta muzikologije, može smatrati jednima od ključnih primarnih izvora u proučavanju glazbene kulture određenog područja. Na temelju polaznih indikacija iz muzeja poduzeta su daljnja istraživanja povijesti i konteksta uporabe instrumenata te su postojeći podaci dopunjeni novim spoznajama. Potom je uslijedilo smještanje instrumenata u njihov glazbeno-kulturni, povijesni i društveni kontekst. Osobita pažnja posvećena je historijatu, odnosno životu instrumenata prije pohrane u muzej. Istraženo je otkuda su nabavljani, tko je na njima muzicirao, kakav se repertoar mogao izvoditi te veze s drugim primarnim izvorima (muzikalijama). Sintezom prikupljenih podataka donesen je pregled po vrstama, a nastojala se odrediti i njihova pozicija u lokalnim, nacionalnim i međunarodnim okvirima. Glazbeni instrumenti o kojima je ovdje riječ s jedne su strane svjedoci bogate i razvijene hrvatske glazbene kulture. S druge strane, čvrsta su spona između Hrvatske i Europe, minulih vremena i sadašnjosti. Dokazuju i potvrđuju njezin kontinuitet, kao i uključenost hrvatskih izvora u srednjoeuropske, zapadnoeuropske i mediteranske glazbeno-kulturne krugove. U tome se ogleda i aktualnost ovog istraživanja, u kojem su instrumenti umjetničke glazbe po prvi puta sustavno analizirani na znanstveni način, u muzikološkom i kulturološkom kontekstu.