VILENA VRBANIĆ NA RADIONICI PROJEKTA NETMUS19 “UMREŽAVANJE GLAZBOM…” PREDSTAVILA TRI STOLNA KLAVIRA IZ DALMATINSKIH MUZEJA, ZAGREB, LISTOPAD 2017.
U Zagrebu, 23. listopada 2017. u prostorijama HAZU-a (Knjižnica, Multimedijska e-učionica, Strossmayerov trg 14) doktorandica Vilena Vrbanić sudjelovala je na radionici „Umrežavanje glazbom: promjene paradigmi u ‘dugom 19. stoljeću’ – od Luke Sorkočevića do Franje Ksavera Kuhača / Networking through Music: Changes of Paradigms in the ‘Long 19th Century’ – from Luka Sorkočević to Franjo Ksaver Kuhač“ koja se održala u sklopu HRZZ projekta NETMUS19 (voditeljica prof. dr. sc. Vjera Katalinić, Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU). Muzikologinja Vrbanić predstavila je temu „Instrumenti s tipkama i njihovi graditelji: tri stolna klavira iz dalmatinskih muzeja“ kao rezultat istraživanja koje provodi u sklopu rada na doktorskoj disretaciji u okviru projekta GIDAL IP-2016-06-2061.
Među muzejskim artefaktima, odnosno glavnim materijalnim dokazima ljudskog djelovanja u vremenu i prostoru, glazbenim instrumentima pripada osobito istaknuto mjesto. Izlaganje je obuhvatilo povijesni te kulturni i društveni kontekst tri stolna klavira iz triju dalmatinskih muzeja. Najstariji među njima je primjerak iz Muzeja grada Zadra, koji je u Veneciji oko 1800. sagradio Luigi Hoffer, talijanski graditelj austrijskog podrijetla. Ima naročitu kulturološku vrijednost s obzirom na to da potječe iz ljetnikovca zadarske grofovske obitelji Lantana u Sutomišćici na otoku Ugljanu.
Muzej otoka Brača u Škripu čuva stolni klavir koji je također venecijanske provenijencije: oko 1820. sagradio ga je Michael Mariacher, majstor proizašao iz kruga bečkih graditelja klavira s kraja 18. i početka 19. stoljeća kao što su Johann Andreas Stein, Johann Andreas Streicher i Anton Walter. Zahvaljujući kontaktima s potomcima darovatelja klavira, otkriveno je da je na njemu muzicirala Giuseppina Larco, supruga Josipa Definisa, koji je 1900. s Brača emigrirao u Čile te se s njom vratio na otok 1926.
Stolni klavir u Muzeju grada Splita sagradio je oko 1811. ili neposredno nakon toga Thomas Tomkinson, u svoje vrijeme jedan od ponajboljih londonskih graditelja, čiji je klavir krasio čak i Kraljevski paviljon Georgea IV.
Ova tri instrumenta za sada su jedini poznati i sačuvani primjerci spomenutih graditelja u Hrvatskoj. Proučavanje njih, ali i ostalih instrumenata koji se čuvaju u hrvatskim muzejima, također predstavlja umrežavanje kroz glazbu u „dugom“ 19. stoljeću, na važnom, ali u povijesti hrvatske glazbe do sada posve zanemarenom segmentu.
